MSFI / IFRS 16 - Lizing (Leases)

U skladu sa MSFI 16 primjena je obavezna za periode koji počinju od 01.01.2019 pa nadalje čak je i ranija primjena dozvoljena ukoliko se koristi MSFI 15. Međutim u skladu sa domaćom zakonskom regulativom standard se može primijenti samo ukoliko je dostupan zvanični prevod od strane regulatornog organa. Kako isti nije preveden i dostupan za govorno područje Balkana u tom slučaju primjena će se odložiti najvjerovatnije na 2021 ili u 2022 u skladu sa odlukama regulatornih organa.

Cilj IFRS 16 je da izvještava o (a) vjerno prezentuje lizing transakcije (b) pruži bazu za korisnike finansijskih izvještaja da procijene iznos, vrijeme i nesugurnosti iz novčanih tokova koji proizilaze iz zakupa. Zarad ispunjenja zahtjeva, lizing se priznaje kao sredstvo i obaveza koji proizilaze iz lizinga (zakupa). Finansisjki lizing se već priznavao kao sredstvo i obaveza dok se glavna izmjena odnosi na operativni lizing koji se do sada samo knjižio kao rashod perioda. Sada se to mijenja i operativni lizing (u skladu sa IFRS 16 samo dugoročni lizing i značajniji iznos ugovora o lizingu preko iznosa od 5.000,00 - iznos naveden kao preporuka odnosno smjernica, poželjno bi bilo da isti iznos bude preciziran računovodstvenim politikama). Ukupni rezultat perioda se ne mijenja ali se mijenja njegova struktura rastu finansijski rashodi dok se smanjuju poslovni rashodi. Stope rentabilnosti će opasti primjenom ovog standarda jer isti dovodi do rasta aktive i pasive za iznos operativnog lizinga diskontovanog na sadašnju vrijednost primjenom odgovarajuće kamatne stope.

IFRS 16 uvodi jedinstveni model za lizing i zahtijeva da se lizing prizna kao sredstvo i obaveza za sve lizinge sa rokom dužim od 12 mjeseci, ukoliko nije riječ o sredstvu niske vrijednosti iznosi ispod 5000 - smjernica u skladu sa prilozima MSFI 16. Lizing se priznaje kao pravo na korišćenje sredstva koje je predmet lizinga i obaveza po osnovu lizinga prezentujući obaveze za plaćanje po osnovu istog.

Lizing mjeri pravo korišćenja slično kao druga nefinansijska imovina (nepokretnosti, pogoni i oprema) i obavezu po osnovu lizinga slično kao i svaku drugu finanisjku obavezu. Kao posledicu, po osnovu lizinga se priznaje amortizacija na pravo korišćenja i rashodi kamata po osnovu obaveza iz lizinga. Amortizacija bi trebala biti bazirana na pravoliniskoj metodi. U tokovima gotovine, lizing se razdvaja na glavnicu (finansijske aktivnosti) i kamate koje se mogu prezentovani na dva načina u skladu sa IAS 7 (finansijske i operativne).

Sredstva i obaveze proizašle iz lizinga se mjere na bazi sadašnje vrijednosti. Lizing uključuje neponištiva lizing plaćanja (uključujući inflaciono povezane uplate), i uključuje uplate u opcionalnim periodima ukoliko postoji izvjesna sigurnost da će trajanje biti nastavljeno, ili neće biti ostvarena opcija za prekid lizinga. Početno priznavanje sredstva i obaveze se priznaje u jednakom iznosu u većini slučajeva. Lizing kao sredstvo tj pravo na korišćenje sredstva koje je predmet lizinga se u bilansu stanja priznaje kao dio Nekretnina postrojenja i opreme ili kao posebna samostalna pozicija.

Zakupac nastavlja da priznaje lizing ili kao operativni ili kao finansisjki razlikujući dvije ove dvije vrste lizinga.

Glavni izazovi:

1) Identifikacija ugovora;

2) Definisanje kamatne stope;

3) Svođenje na sadašnju vrijednost budućih novčanih tokova;

4) Pravilno obračunavanje amortizacije;

5) Pravilno obračunavanje kamatne stope za svaki od perioda.

English

IFRS 16 is effective for annual reporting periods beginning on or after 1 January 2019, with earlier application permitted (as long as IFRS 15 is also applied). But domestic regulation of Montenegro demand that standard can be apply only if it is translated and approved by regulatory. So probably officially translation will be in 2021 depending form regulators body in Montenegro.

The objective of IFRS 16 is to report information that (a) faithfully represents lease transactions and (b) provides a basis for users of financial statements to assess the amount, timing and uncertainty of cash flows arising from leases. To meet that objective, a lessee should recognize assets and liabilities arising from a lease.

IFRS 16 introduces a single lessee accounting model and requires a lessee to recognize assets and liabilities for all leases with a term of more than 12 months, unless the underlying asset is of low value. A lessee is required to recognise a right-of-use asset representing its right to use the underlying leased asset and a lease liability representing its obligation to make lease payments.

A lessee measures right-of-use assets similarly to other non-financial assets (such as property, plant and equipment) and lease liabilities similarly to other financial liabilities. As a consequence, a lessee recognizes depreciation of the right-of-use asset and interest on the lease liability. The depreciation would usually be on a straight-line basis. In the statement of cash flows, a lessee separates the total amount of cash paid into principal (presented within financing activities) and interest (presented within either operating or financing activities) in accordance with IAS 7.

Assets and liabilities arising from a lease are initially measured on a present value basis. The measurement includes non-cancellable lease payments (including inflation-linked payments), and also includes payments to be made in optional periods if the lessee is reasonably certain to exercise an option to extend the lease, or not to exercise an option to terminate the lease. The initial lease asset equals the lease liability in most cases.

The lease asset is the right to use the underlying asset and is presented in the statement of financial position either as part of property, plant and equipment or as its own line item.

Lessor continues to classify its leases as operating leases or finance leases, and to account for those two types of leases differently.